Trauma se obično doživljava kao nešto što čovjek nosi sa sobom cijelog života, nešto sa čim uči da živi, što pokušava da prevaziđe i ublaži posljedice.
Rijetko se razmatra kao nešto što bi moglo da bude spriječeno prije nego što ostavi trajne posljedice po zdravlje. Upravo to željela je da ispita grupa istraživača iz Minhena i Stokholma.
Eksperiment je vršen na miševima i započeo tako što su mladuncima otežali prve dane života. Njihovim majkama su dali znatno manje materijala za pravljenje gnijezda nego inače. To je bilo dovoljno da se majke uznemire, a prvi dani života mladunaca budu nepredvidivi.
Miševi koji su odrasli u takvim uslovima izgledali su potpuno zdravo. Nijesu pokazivali očigledne znake bolesti niti bilo kakve vidljive poremećaje.
Međutim, kada su istraživači kasnije formirali grupe i posmatrali njihovo ponašanje, uočili su obrazac. Ti miševi su se redovno nalazili na dnu društvene hijerarhije. To se ponavljalo i u adolescenciji i u odraslom dobu.
Trauma se obično doživljava kao nešto što čovjek nosi sa sobom cijelog života! Lijek opisan u studiji
Teško djetinjstvo nije ostavilo vidljive tragove, ali je očigledno odredilo njihov društveni položaj tokom čitavog života.
Međutim, kod miševa kojima su dali lijek, taj obrazac se nije pojavio.
Studiju, objavljenu u junu, zajednički su vodili Matijas Šmit sa Instituta Maks Plank za psihijatriju u Minhenu i Huan Pablo Lopes sa Karolinskog instituta u Stokholmu. Ključnu ulogu u ovom procesu ima kortizol. Glavni hormon stresa u organizmu. Kada se dogodi nešto stresno, tijelo oslobađa velike količine kortizola. To je normalna i zaštitna reakcija.
Šmit naglašava da je trauma veoma individualna, kako psihološki tako i fiziološki. Po njegovom mišljenju, važnije je trajanje reakcije nego njen intenzitet.
Snažna reakcija na stres neposredno nakon saobraćajne nesreće ili nasilnog događaja smatra se normalnom. Tijelo tada radi ono za šta je predviđeno.
Problem nastaje kada takva reakcija traje nedjeljama ili mjesecima. Ako osoba ni poslije mjesec dana ne može bez straha da pređe ulicu ili ni nakon šest nedjelja ne uspijeva normalno da spava, to može biti znak da stresni odgovor ne jenjava. U tom slučaju preporučljivo je obratiti se ljekaru. Za sada to ostaje jedini praktičan savjet.
Lijek opisan u studiji, ako jednog dana bude razvijen za ljude, prema sadašnjim saznanjima morao bi da bude primijenjen prije nego što trauma ostavi trajne posljedice, a ne nakon toga.
hype2usa.com S.S.
