Prema crkvenom predanju, nakon Hristovog Vaznesenja Presveta Bogorodica je još neko vrijeme živjela među prvim hrišćanima.
Jedan od najvećih praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici u Srpskoj pravoslavnoj crkvi jeste Uspenje Presvete Bogorodice, u narodu poznato kao Velika Gospojina.
Praznik se obilježava 28. avgusta po gregorijanskom kalendaru. Njegovo ime na prvi pogled može da zvuči neobično, jer se govori o upokojenju Bogorodice, ali je njegovo značenje mnogo dublje od sjećanja na njenu zemaljsku smrt.
Predanje govori da je, pred kraj njenog zemaljskog života, došlo do događaja koji je postao osnova praznika Uspenja.
Šta zapravo znači Uspenje?
Riječ „uspenje“ znači usnuće ili mirno usnivanje. Upravo zbog toga ovaj praznik u pravoslavlju nije shvaćen samo kao priča o smrti, već kao svjedočanstvo vjere u život poslije smrti.
Prema pravoslavnom predanju, Presveta Bogorodica je usnula, a njen Sin, Gospod Isus Hristos, primio je njenu dušu. Crkva ovaj događaj praznuje kao njeno uspenje i prelazak u nebeski život. Zato je Velika Gospojina istovremeno praznik koji govori o kraju zemaljskog života i o nadi u život vječni.
Posebno važan detalj
U predanju o Uspenju posebno mjesto ima apostol Toma. Prema predanju, on nije bio prisutan u trenutku Bogorodičinog upokojenja. Kada je kasnije stigao i poželio da vidi njeno tijelo, grob je otvoren, ali tijelo nije pronađeno. Ovaj motiv zauzima važno mjesto u pravoslavnoj ikonografiji Uspenja i povezuje praznik sa vjerovanjem u Bogorodičino proslavljenje.
Važno je, međutim, razlikovati crkveno predanje od istorijskih izvora: podaci o životu Presvete Bogorodice nakon Hristovog Vaznesenja nisu sačuvani u Novom zavjetu, već su priče o njenom kraju zemaljskog života dio kasnije hrišćanske tradicije.
Zašto je ovaj praznik toliko važan u pravoslavlju?
U pravoslavnoj tradiciji Bogorodica je uzor smirenja, vjere i potpunog povjerenja u Boga. Zbog toga se njeno Uspenje ne posmatra samo kao događaj iz prošlosti, već i kao poruka vjernicima.
Velika Gospojina tako podsjeća da se u pravoslavnom shvatanju čovjekov život ne završava smrću. Uspenje označava prelazak iz zemaljskog života u vječnost, zbog čega praznik u sebi nosi i tugu zbog rastanka i radost zbog nade u vaskrsenje.
Kraj Bogorodičinog posta
Prazniku prethodi Gospojinski post, jedan od četiri velika višednevna posta u pravoslavlju. Počinje 14. avgusta i traje do praznika Velike Gospojine, 28. avgusta po gregorijanskom kalendaru.
Zato se Velika Gospojina u mnogim domovima doživljava kao vrhunac čitavog perioda posvećenog molitvi, uzdržanju i pripremi za praznik. Ipak, pošto sam praznik pada u petak, i ovaj dan bi trebalo postiti na ribi i ulju.
Odakle naziv Velika Gospojina?
U srpskom narodu praznik je poznatiji kao Velika Gospojina. Naziv „gospođa“, odnosno „gospa“, vezuje se za poštovanje i čast koja se ukazuje Presvetoj Bogorodici, dok „Velika“ razlikuje ovaj praznik od Male Gospojine, Rođenja Presvete Bogorodice, koje se praznuje 21. septembra.
Oba praznika posvećena su Bogorodici, ali govore o dva različita trenutka: Mala Gospojina o njenom rođenju, a Velika Gospojina o završetku njenog zemaljskog života i Uspenju.
Praznik koji govori o smrti, ali u središtu ima nadu
Možda je upravo to i najljepša poruka Velike Gospojine. Iako se na ovaj dan govori o smrti, u središtu praznika nije strah, već nada.
U pravoslavnom shvatanju, Uspenje Presvete Bogorodice podsjeća vjernike da smrt nije posljednja tačka ljudskog postojanja. Zato se ovaj veliki praznik doživljava kao dan utjehe, vjere i očekivanja života vječnog.
Velika Gospojina je, zbog toga, mnogo više od uspomene na jedan davni događaj. Ona je praznik koji spaja zemaljski rastanak sa hrišćanskom nadom – i upravo u tome leži njegovo posebno značenje.
hype2usa.com/D.R.
