talijanski naučnici puštaju u more hiljade malih hobotnica. Nadajući se da će im pomoći u borbi protiv invazivne vrste raka koja je opustošila lokalno ribarstvo.
Tim sa Univerziteta u Bolonji računa na to da hobotnica može pomoći u suzbijanju sve brojnije populacije plavog raka. Proždrljivog ljuskara koji je nanio ogromnu štetu proizvodnji školjki u Jadranu.
„Odabrali smo hobotnicu jer je ona u prirodi izuzetno efikasan predator ljuskara“. Kazao je za AFP Antonio Kasalini, jedan od istraživača.
Plavi rak, porijeklom sa atlantske obale Sjeverne Amerike, stigao je u Sredozemlje prije nekoliko decenija. Međutim, njegov broj je posljednjih godina naglo porastao. A vlada i ribarska udruženja povezuju širenje te vrste sa zagrijavanjem mora. I klimatskim promjenama.
Zahvaljujući snažnim kliještima plavičaste boje, kojima veoma lako otvara školjke. Plavi rak je napravio pustoš na sjeveroistoku Italije. Jednom od vodećih evropskih područja za proizvodnju školjki, prenosi portal phys.org.
Italijanski naučnici traže prirodnog saveznika za spas
Vlasti Emilije-Romanje prošle godine su saopštile da je ta vrsta od 2022. godineu toj regiji prouzrokovala štetu od gotovo 17 miliona eura.
Poljoprivredno i ribarsko udruženje Koldireti procjenjuje da šteta na nivou cijele Italije iznosi oko 200 miliona eura, pri čemu je teško pogođena i sjeverna regija Veneto.
„Jede sve, uključujući i mlade školjke koje leže na morskom dnu“. Kazao je ribar i uzgajivač dagnji Davide Sanuli.
U lagunama u području delte rijeke Po „napravio je masakr“, dodao je 64-godišnji Sanuli, koji učestvuje u projektu univerziteta.
Plavi rakovi su odlični plivači, mogu težiti i do jednog kilograma, a imaju malo prirodnih neprijatelja — što istraživači sada žele da promijene.
Hobotnice kao lovci na rakove
Projekat „Octo-Blu“, pokrenut prošle godine uz finansijsku podršku regije Emilija-Romanja, ima za cilj da poveća broj hobotnica kako bi se uspostavila protivteža invazivnim rakovima sa tvrdim oklopom.
Tim uzgaja mlade hobotnice u bijelim bazenima sa vodom u laboratoriji u lučkom gradu Ćezenatiku.
Kada budu spremne, hiljade malih beskičmenjaka prebacuju se u veliku plastičnu vreću i odvoze na more, ponekad Sanulijevim robusnim plavim ribarskim brodom.
Mlade hobotnice potom se puštaju u blizini podvodnih grebena, gdje je tim postavio vještačka skloništa od cementa i gline kako bi im pomogao da opstanu.
Mlade hobotnice potom se puštaju u blizini podvodnih grebena
Od juna je u more pušteno oko 80.000 hobotnica, a istraživački tim želi da do kraja avgusta udvostruči taj broj. Nadajući se da će makar dio njih izrasti u odrasle jedinke.
„Ideja je da se u blizini obale formira mala zajednica koja bi mogla efikasnije da se suprotstavi širenju plavog raka“, kazao je Kasalini, tehničar za akvakulturu.
Projekat, međutim, ima i očigledna ograničenja.
Obična hobotnica uglavnom ne živi u toplim, pjeskovitim vodama karakterističnim za lagune u kojima plavi rak nanosi najveću štetu. Pa bi njen uticaj u tim područjima mogao biti zanemarljiv — čega su istraživači potpuno svjesni.
Drugi stručnjaci smatraju da bi brancin mogao biti efikasniji u borbi protiv rakova, dok tim Univerziteta u Bolonji razmatra i korišćenje jegulja, koje rado jedu jaja ljuskara, kao dopunu ulozi hobotnica.
Ipak, ukoliko bi se ovaj pilot-projekat primijenio i na drugim mjestima, mogao bi pomoći u ograničavanju brojnosti plavog raka i njegovog uticaja na morski ekosistem jadranske obale, kazao je Kasalini.
„Plavi rakovi imaju nevjerovatan reproduktivni potencijal i izuzetno visoku plodnost“, rekao je Pjetro Emanuele, još jedan istraživač Univerziteta u Bolonji, navodeći da jedna ženka polaže milione jaja, od kojih se većina izlegne.
Iako samo dio mladih rakova doživi odraslo doba, čak i kada bi hobotnica uhvatila samo jednu ženku, to bi napravilo razliku, kazao je.
hype2usa.com S.S. Vjesti
