Vjernici pravoslavne crkve 30. jula proslavljaju Ognjenu Mariju, kojom, prema narodnim vjerovanjima, počinje ciklus „ljutih svetaca“. Praznik posvećen ovoj svetiteljki uvijek „pada“ pretposljednjeg dana jula i treba ga provesti u miru, molitvi i poštovanju, a prate ga brojni običaji i vjerovanja.
Ognjena Marija često se naziva jednom od „ljutih svetaca“, uz Svetog Iliju i Blagu Mariju, koji se proslavljaju 2. odnosno 4. avgusta. Ovaj izraz pripada narodnoj tradiciji, a ne crkvenom učenju. Ljudi su ovaj naziv povezivali s velikim ljetnjim vrućinama, olujama, gromovima i požarima koji su u ovo doba godine mogli da nanesu veliku štetu, posebno u vrijeme kada je život zavisio od prinosa sa njiva.
Ognjena Marija je zapravo Sveta velikomučenica Marina, hrišćanska svetiteljka koja je zbog svoje vjere pretrpjela mučeničku smrt. U pravoslavnom svijetu poštuje se kao zaštitnica i pomoćnica vjernika, a njen praznik mnogi doživljavaju kao dan kada se treba posebno okrenuti molitvi i porodici, kao i poštovati običaje koji donose radost i blagostanje.
Zašto se zove Ognjena Marija?
Narodno ime „Ognjena“ povezano je s vatrom i ognjem, ali i s vjerovanjem da ovaj dan nosi posebnu snagu. Naši preci, koji su živjeli od zemlje, strahovali su od ljetnjih nepogoda koje su mogle uništiti mjesece rada.
Zbog toga se vjerovalo da na ovaj praznik ne treba iskušavati sreću i da dan treba provesti spokojno. Nije se radilo u polju, nije se kosilo, želo niti se započinjao neki težak posao. Ljudi su smatrali da je bolje odmoriti se, pomoliti se i zahvaliti za ono što imaju.
Uoči praznika naši stari su obavezno posmatrali nebo. Budući da je Sveta Marina u narodnoj mitologiji personifikacija munje i groma, naši preci su tokom noći pratili vremenske prilike i vjerovali da će na osnovu njih znati kakva ih godina očekuje.
Običaji na Ognjenu Mariju
U mnogim krajevima žene su na ovaj dan izbjegavale teške kućne poslove, poput pranja veša, šivenja i drugih fizički zahtjevnih poslova. Vjerovalo se da se praznik ne smije „ogriješiti“ radom, već da treba pokazati poštovanje prema svetiteljki.
Porodice su odlazile u crkvu, palile svijeće i molile se za zdravlje svojih najbližih, mir u domu i zaštitu od nevolja.
Posebno se poštovala zaštita od vatre, pa su ljudi vodili računa da ne izazivaju požare i da budu pažljivi s ognjem. Naročito tokom velikih ljetnjih vrućina. Žene, takođe, nijesu uzimale u ruke noževe, viljuške i makaze. Jer se vjerovalo da bi upotrebom oštrih predmeta mogle naljutiti svetiteljku koja će im „poslati zmije“.
Postoji vjerovanje da se na ovaj praznik ne treba svađati, biti grub prema drugima ili činiti loša djela. Smatralo se da mir i sloga u domu imaju posebnu vrijednost upravo na ovaj dan. Vjerovalo se da će ova svetiteljka svakome ko je poštuje podariti posebnu snagu.
hype2usa.com/D.R
