Roditelji često misle da izvinjenje pred djetetom slabi autoritet. Istraživanja o odnosu roditelja i adolescenata ukazuju na suprotan zaključak: kada odrasla osoba jasno preuzme odgovornost i ne pokušava da umanji povredu, takvo izvinjenje može biti povezano s većim oproštajem i zadovoljstvom odnosom. Autoritet se tada ne gradi na nepogrešivosti, već na povjerenju.
Kada odrasla osoba jasno preuzme odgovornost!?
Nije, međutim, svako “izvini” jednako vrijedno. Rečenice poput “žao mi je ako si se uvrijedio” prebacuju teret na dijete, dok objašnjenja tipa “uradio sam to za tvoje dobro” često zvuče kao odbrana postupka, piše Greater Good magazine. Djelotvornije izvinjenje imenuje konkretnu grešku: “Povisio sam ton i rekao nešto što nije bilo u redu. Žao mi je”.
Drugi važan korak je priznati posljedicu, čak i kada namjera nije bila loša. Roditelj može postaviti granicu i istovremeno priznati da je način bio grub, nepravedan ili ponižavajući. Izvinjenje ne znači odustajanje od pravila; znači razdvajanje opravdane roditeljske odluke od ponašanja koje je povrijedilo dijete.
Treći dio je popravka. Gottmanov pristup izvinjenju može se sažeti kroz tri glagola: preuzeti, popraviti i unaprijediti. U porodičnoj praksi to može značiti da roditelj pita šta bi pomoglo, ponovi razgovor mirnijim tonom ili kaže šta će sljedeći put pokušati drugačije. Obećanje bez promjene brzo gubi vrijednost.
hype2usa.com Vjesti S.S.
